
Čudesan svet biljaka mesožderki
Čudesan svet biljaka mesožderki
Najzanimljivije kategorije i vrste koje možeš upoznati i gajiti
Venerina muholovka je najpoznatija mesožderka na svetu, prepoznatljiva po svojim pokretnim zamkama koje podsećaju na otvorene čeljusti sa dlačicama. Poreklom je iz močvarnih oblasti Severne Karoline i Južne Karoline u SAD-u, gde raste u kiseloj, peskovitoj zemlji bogatoj vlagom i siromašnoj nutrijentima.
Zamke se aktiviraju kada insekt dodirne dve od tri osetljive dlačice unutar nekoliko sekundi, što pokreće brzo zatvaranje listova. Biljka potom luči enzime koji razgrađuju plen, omogućavajući biljci da apsorbuje nutrijente koje ne može dobiti iz tla.
Zbog svoje neobične strategije ishrane, Dionaea muscipula je omiljeni primer biološke adaptacije, ali zahteva specifične uslove za gajenje: mnogo svetlosti, kiselu i siromašnu podlogu, kao i destilovanu vodu ili kišnicu.
Rod Drosera obuhvata preko 200 vrsta biljaka mesožderki, poznatih po lepljivim, sjajnim dlačicama koje prekrivaju njihove listove. Ove dlačice luče sluz koja privlači i zarobljava insekte, a zatim ih polako vari.
Rosulje su rasprostranjene po celom svetu, uključujući Evropu, Australiju, Afriku i Južnu Ameriku. U Srbiji je prirodno prisutna Drosera rotundifolia (okruglolisna rosulja), koja raste na tresetištima i u vlažnim predelima.
Ove biljke su idealne za entuzijaste koji žele jednostavniju mesožderku za uzgoj. Zahvaljujući svojim zanimljivim listovima koji svetlucaju na suncu i deluju kao rosom prekrivene vilinske mreže, rosulje su i estetski vrlo privlačne.
Saracenije ili severnoameričke bokalice – biljke sa listovima u obliku dubokih, uspravnih bokala u koje insekti upadaju i bivaju svareni. Njihova boja, oblik i nektar deluju kao mamac za plen koji ne može da pobegne.
Postoji više vrsta i hibrida, a najpoznatije su Sarracenia purpurea, flava i leucophylla. Njihova visina može da varira od nekoliko centimetara do preko 70 cm, a svaki bokal sadrži klizavu površinu i digestivne tečnosti.
Uprkos egzotičnom izgledu, lako se gaje na otvorenom u saksijama koje su stalno natopljene mekom vodom. Najbolje uspevaju na direktnom suncu i zimi prolaze kroz period mirovanja odnosno hibernacije, tokom kog im listovi odumiru, ali koren ostaje aktivan.
Nepenthes su tropske bokalice koje potiču iz jugoistočne Azije, Madagaskara i Australije. Njihovi dugi listovi formiraju bokale ispunjene tečnošću, u koje upada plen – najčešće insekti, ali kod nekih vrsta čak i male žabe ili glodari.
Za razliku od sarracenija, nepentezi su tropske biljke koje ne trpe hladnoću i zahtevaju visoku vlagu, stabilnu temperaturu i difuznu svetlost. Postoje visinske i niskinske vrste, koje se razlikuju po veličini, zahtevu za temperaturom i obliku bokala.
Nepenthes je jedna od najfascinantnijih biljaka u svetu botanike zbog svoje raznolikosti i neobične estetike. Idealne su za terarijume ili staklenike, gde se mogu kontrolisati mikroklimatski uslovi koji su neophodni za njihov uspešan rast.
Masne biljke, poznate po svom latinskom nazivu Pinguicula, imaju debele, sjajne listove koji luče lepljivu supstancu kojom hvataju sićušan plen – najčešće mušice i komarce. Nakon što plen dotakne list, biljka luči enzime koji ga vare.
Postoji više desetina vrsta koje su rasprostranjene širom sveta, a naročito su zastupljene u Meksiku i Srednjoj Americi. Neke vrste su epifiti, dok druge rastu na kamenitim i vlažnim površinama.
Pinguicule su pogodne za početnike jer ne zahtevaju specijalne uslove kao druge mesožderke. Ipak, vole dosta svetlosti, vlažnost i propusnu podlogu bez hranljivih materija. Osim što su korisne protiv insekata, imaju dekorativan izgled zahvaljujući svojim rozeta-listovima i cvetovima u raznim bojama.
Naši proizvodi